p o d   n e b o m   č e m p r e s,   u   č e m p r e s u   n o ć

Na dan moje smrti, kad bude nošen moj lijes,
Ne mislim da ću osjećati bol za ovim svijetom.

Ne plači i ne govori: šteta, šteta.
Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.

Kad vidiš da me polože u grob, ja neću nestati.
Zar mjesec i sunce nestanu kad zađu?

Tebi se čini smrt, a to je rađanje.
Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.

Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?
Pa zašto sumnjaš u zrno čovjekovo?


Kur'an, iz 'Dervis i smrt' M. Selimovica